Samo da dodam...

Nista spektakularno,nista ekstra,jednostavno pisanje jer to volim.Nema velikog stila,nema velikih misli,pisem ono sto mi prvo padne na pamet,pisem ono sto me mozda muci ili sto mi se svidja,bez reda i koncepcije.Cista kenjaza kao medikament protiv frustracije.

недеља, 22. фебруар 2009.

Smrt bioskopa



Pre nekoliko meseci zatvoren je bioskop Arena,poslednji novosadski bioskop.Kazu otvorice ga kad se srede racuni,poplaca sta je ko kome duzan i tako dalje.Ne verujem,sve su to prazne price.Veliki bioskop,veliki prostor ostavljen na milost i nemilost nekoj bitangi iz uprave grada koja ce ga prodati ili uvaliti kumu da to malo prepravi pa otvori trzni centar ili vec tako neko sranje sa profitabilnom namenom.Grad bez bioskopa je kao i selo bez crkve.Novi Sad je bez bioskopa i to je cinjenica,grad koji sebe vrlo pretenciozno naziva srpskom Atinom ostao je bez hrama kinematografije.Novi Sad je jedna obicna prasnjava panonska palanka,bio i ostao kad je dozvolio sebi tako nesto,grad koji je do pre samo dve decenije imao pet ili sest bioskopa sada nema ni jedan.Pitanje je ko je kriv.Krivi su svi.Kriva je uprava,krive su gradske vlasti a krivi su i gradjani jer nisu digli galamu zbog toga.Necu da ulazim u to ko, sta i kako i zbog cega,bioskopa vise nema i tacka.
Obozavam,tj obozavao sam da idem u bioskop.Voleo sam tu magiju velikog prostora,velikog platna,velikog zvuka,guzvu i gomilu i tremu pred film i nestrpljenje koje me je uvek napadalo dok se pustaju reklame ili najave za sledeci film i kad se gase svetla i kad se svi smeju ili placu ili kad neko nesto dobaci pa se pola bioskopa valja od smeha,voleo sam to kolektivno svrsavanje,orgazam mase.Bio je to teatar na platnu i teatar u publici.Dva filma u jednom.Veliki filmski hitovi su se sa nestrpljenjem mesecima unazad cekali a onda odmah posle nove godine Fokus.Borba za karte,ko ce prvi gledati.Ako niste imali srece ili neke veze da dodjete do dobrih karata sledovali bi vas prvi redovi do platna u parteru.Nema veze bitno je da se film gleda,nema veze sto zbog blizine pola niste videli a kamoli ukapirali i nema veze sto vam je posle toga tri dana muka jer vam je sjeban centar za ravnotezu.Bitno je da se gledalo,da se tamo bilo.Ratovi Zvezda,Lovac na jelene,Ajkula,Apokalipsa,svi ti filmovi bez bioskopa bi prosli pored nas kao lagana letnja promaja,ovako ne samo da smo ih videli nego smo ih i osetili zahvaljujuci bioskopu.Moda,trendovi,stilovi su se formirali zahvaljujuci bioskopu,svi su zeleli da lice na De Nira iz Lovca a niko na Freda iz Kuma.Horde novosadskih pankera su okupirale Arenu kad se prikazivao Rude Boy,horde novosadskih siparica su okupirale Arenu kad se prikazivao Top Gun.Velika dogadjanja su se vrtela oko bioskopa a i ona mala.Bezanje iz skole pre podne pa na matine u Narodni.Posle filma u podne u centru cigani su se uvek peglali posle filma,bar tri,cetiri sasvim legalna naslednika vec ohladjenog Bruce Lee-ja.Devojke su se izvodile u Jadran,tamo su bili oni suptilniji filmovi,cesto sa malo tezim temama,sedista udobna a i mrak je bio nesto mracniji.Letnji na tribini je bio posebna prica,moglo je da se pusi,moglo je puno toga a mogla je i kisa da pada.
Sve je to tako bilo nekad a sad svega toga vise nema.Steta,tuzan sam zbog toga,svestan sam da su dosla neka nova vremena i da je sve to zrtva necega sto neki nazivaju progres a ja nazivam veliko govno zapakovano u sareni krep papir sto dobija fleke ako ga jako stiskas.Jednostavno samo sam tuzan zbog bioskopa,zbog toga sto ih je smrt pokosila i mogu samo da dodam nek ide sve to u kurac krasni.

Нема коментара:

Постави коментар

Основни подаци о мени

Пратиоци