Samo da dodam...

Nista spektakularno,nista ekstra,jednostavno pisanje jer to volim.Nema velikog stila,nema velikih misli,pisem ono sto mi prvo padne na pamet,pisem ono sto me mozda muci ili sto mi se svidja,bez reda i koncepcije.Cista kenjaza kao medikament protiv frustracije.

четвртак, 19. март 2009.

Sa sobom sam sam sa sobom




Moj nocni prijatelj 2:09 se izgleda najzad odselio,nema ga vise.Uzas kako me je smorio,nadam se da se vise necemo nikada necemo videti i nadam se da ni jednu zoru vise necemo docekati zajedno.Govnar,razneo me u paramparcad.Gospodjice Depresije takodje vise nema,mislim ima je ali se momentalno povukla na orman ili iza zavese.Ne znam tacno gde je,necu ni da je trazim,znam da je u blizini,javice se i sama,ne sumnjam ni malo u to.Javice se kad me se zazeli,javice se kad bude osetila da trebam njeno drustvo.Pojma nemam ko ce sledeci da dodje.Nezvani,nenajavljeni gosti,bez plana i programa,dodju,obicno nocu,demoliraju me par dana i odu,bez pozdrava.Onda ostanem sam sa sobom,otrovan od nikotina,smrdim na duvan kao tvor i treba mi vremena posle toga da se saberem,da ponovo slozim kockice u glavi.

Kao "Igre bez granica" samo sto nema Djenara Olivijerija i Guida Paskvalea svemocnih arbitara da dunu u pistaljku da prekinu igru ili bar da daju pauzu.




Нема коментара:

Постави коментар

Основни подаци о мени

Пратиоци